Mochvara

• povratak

FESTIVAL EKSTRAVAGANTNA TIJELA predstavlja…

FESTIVAL EKSTRAVAGANTNA TIJELA predstavlja…
DADA JIHAD: „NEĆU VIŠE BITI ZAROBLJEN U SEBE“, scensko događanje
Koncept, režija, glazba: Mario Kovač
Dizajner svjetla i video projekcija: Damir Kantoci
Glumi: Sven Jakir
Sudjeluju: štićenici Centra za autizam & polaznici dramske radionice kluba Močvara

Scensko događanje “Neću više biti zarobljen u sebe” inspirirano je knjigom zapisa “Poruke iz jednog autističnog zatvora” Birgera Sellina kojem je u drugoj godini života dijagnosticiran autizam. Do svoje devetnaeste godine odbijao je bilo kakvu komunikaciju sa svijetom, a roditelji su ga bezuspješno vodili na terapije po raznim klinikama i ustanovama. Na prijedlog jedne liječnice tada otpočinje terapiju pisanjem i svakodnevno ispisuje svoje dnevničke zabilježke. Ispočetka piše kratke i nesuvisle opaske, no s vremenom njegovi tekstovi poprimaju smisao i neku stravičnu, bizarnu ljepotu te nam omogućuju da se zagledamo u svijet “ljudi sanduka” (kako se on sam naziva). Neslućene boli i spoznaje kojima je izložen u svojem autističnom zatvoru predstavljaju potresno svjedočanstvo, no suvremenoj medicini daje neoboriv dokaz kako autisti nisu ni u kom slučaju intelektualno inferiorne osobe već da su naprosto zarobljeni u ljušturama nefunkcionalnih tijela.

Što se događa u unutrašnjem svijetu autista nije dostupno našim spoznajama. Naše mišljenje od početka podliježe spoznajnom procesu i procesu prilagođavanja, u čemu su autisti onemogućeni. Povlačenje svojeg “ja” u oklop događa se zbog pomanjkanja komunikativnih sposobnosti. Socijalni proces koji “normalan čovjek” prolazi nesvjesno i automatski, za autiste je zakočen, jer nisu u mogućnosti preraditi informacije iz vanjskog svijeta. Njihova reakcija na prividnu kaotičnost tog svijeta je bijeg u strogo ritualizirani osobni život sa jednom svrhom: obrambeni mehanizam kao otok sigurnosti na koji se uvijek mogu povući. Neprekidno ponavljanje iste radnje pruža minimum sigurnosti i željenu predvidljivost. Uz potpunu nezainteresiranost i introvertiranost te stereotipije su najočitiji znak autističnog stanja. Njihova banalnost često se pogrešno interpretira kao izraz niskog stupnja inteligencije, a to je velika greška: ono je zapravo posebna vrsta prilagođavanja.

Namjera je ovog projekta skrenuti pažnost javnosti na novootkrivene medicinske spoznaje kao i svojevrsna resocijalizacija autizmom označenih jedinki. Upoznavanjem i razumijevanjem ovog poremećaja, otvoriti ćemo možda još poneka vrata u ovaj mračni svijet podsvjesti.

“ja pjevam za moje nijeme sestre
za moju nijemu braću
i nek se čuje i nek se nađe mjesto na kojem mi među
svima vama smijemo stanovati
u životu ovog društva”
Birger Selin