Program
17. ROĐENDAN MOČVARE (29.4. - 8.5.2016.)
www.mochvara.hr/17rodjendan
TURBINA - TURBO TRIBINA PREDSTAVLJA:
BITLSTI (Srbija)
Bitlsti su legendardni srpski bend koji je svoj kultni status izgradio uglavnom na činjenici da njihova glazba kao i njihove pojave ne nalikuju na ništa drugo dotad viđeno u glazbi. Možda su The Shaggs, Half Japanese ili Daniel Johnston nešto najbliže njima (u domaćem okruženju to bi vjerojatno bio Mance) no kemija ove trojice glazbenika kao i nesputana, neiskvarena iskrenost njihovog glazbenog (ne)znanja jamče vam jedinstveno umjetničko iskustvo.
Prije koncerta, publika će imati priliku i podrobnije upoznati članove benda kroz razgovor koji će koordinirati Mario Kovač u sklopu standardnog Močvarnog programa Turbina - Turbo tribina. Razgovor će vjerojatno teći u nepredviđenom smjeru.
Za više informacija o njima pogledajte "Dokumentarac".
NEON LIES (Zagreb)
minimal synth/ bedroom darkwave
Neon Lies je sumanuti solo projekt Gorana Lautara, frontmena post punkera Modern Delusion, koji se izlegao 2015. godine u njegovoj spavaćoj sobi i razletio po okolnim zemljama na mnogobrojnim pamtljivim i još sumanutijim nastupima. Ako volite hladne distorzirane synth zvukove s klavijatura povoljno nabavljenih na Hreliću, provučene kroz šuštave analogne magnetske trake, na rubu raspada sluha i mozga, vriskova u mraku koji u domaćem prijevodu poručuju otprilike ''siguran u sobi, dok klečim na koljenima iza zatvorenih vratiju'' i slične vesele teme, vrlo vjerovatno ćete i zaplesati.
SUBSITE REPORT:
Neon Lies je minimalna, sint, post sve i anti sve sekta. Ritual izvodi Lautar (Fujitone 3A I Tascam 424 kroz oktavere i delaye). Nisam siguran koliko je točno sljedbenika bilo na gigu (a bilo ih je puno) ali atmosfera je bila vrhunska. Lautar ga je pokidao. Sve je bilo savršeno, počev od mračnog ambijenta sa jednim jedinim svijetlom, do vrhunskog sounda (u nekim trenucima sam se pitao kako je moguće da ovaj mali sint tako gruva) i scenskog nastupa. Muzika je točno onakva kakva bi trebala biti: Ledena i Mračna! Masivni vrišteći sint koji probada, bas koji trese.. Vokal ko iz podruma napuštenog azila. Kakva pankčina! Lautar je bio sam. Plesao i bijesnio sa sobom, a opet u svom autizmu bio s nama. U toj masovnoj hipnozi sam kraj sebe skužio dvije gotičarke sa čage u Čvari u nedjelju ujutro, haha zakon! Na zadnjoj stvari je ugasio jedino svijetlo u prostoriji… potpuni mrak… ostala je samo muzika, muzika je ostala sama, ja sam ostao sam, svi u Attacku su ostali sami, svi skupa u samoći, svi usamljeni skupa. Kakav weltschmerz. Kakva post pankčina! Toliko sam se prepustio da nemam pojma koliko je trajao gig, no kako zasad postoji samo to jedno izdanje pretpostavljam da je sve trajalo oko 20 minuta. Što reći na kraju… Neon Lies je jedan takav kuriozitet, u potpunosti beskopromisan, ne treba uopće ulaziti u avangardnost, vječita borba moderne i post moderne ovdje ne vrijedi, ovo je to, iskreno, sa stavom, u facu, kraj.
